Početna za: TELURIJ, Te  

SPOJEVI, DOBIVANJE I UPORABA

Dobivanje telurija:

Telurij se dobiva kao nusproizvod prilikom elektrolitičke rafinacije bakra. Glavna sirovina za njegovo dobivanje je anodni mulj s 0,3-3% telurija. Kako u anodnom mulju ima i selenija, bakra, plemenitih metala i drugih obojenih metala, prvo se iz mulja uklanja bakar, zatim se dobivaju selenij i telurij, a na kraju plemeniti metali.

Elementarni telurij čistoće 95-99,9% dobije se elektrolizom otopine natrijevog telurita.


Svojstva i upotreba telurija:

Kao i ostali halkogeni elementi, telurij se javlja u više alotropskih modifikacija. Amorfni telurij taloži se u obliku smedeg praha iz vodene otopine teluritne ili teluratne kiseline redukcijom pomoću sumporaste kiseline. Najstabilnija je kristalna "metalna" modifikacija, srebrnosive boje, metalnog sjaja i male tvrdoće pa se lako prevodi u prah. Vrlo je slab vodič električne struje, a vodljivost mu se povećeva pod utjecajem svjetla, iako mnogo slabije nego kod selenija. Pri sobnoj temperaturi postojan je na zraku i u atmosferi kisika.

Zagrijavanjem u čistom kisiku sagorijeva plavo-zelenim plamenom stvarajući oksid TeO2. Bez zagrijavanja reagira s halogenim elementima, a pri zagrijavanju reagira s metalima stvarajući teluride. Uopće ne reagira s vodikom, dušikom i ugljikom, sa sumporom ne stvara spojeve, ali se njihove taline miješaju u svim omjerima. Sa selenijem telurij stvara neprekidan niz tekućih i čvrstih otopina. Telurij se lako otapa u sumpomoj kiselini i zlatotopci, a polako se otapa u klorovodičnoj i dušičnoj kiselini te u lužinama.

U prirodi se nalazi kao smjesa od osam izotopa od kojih je šest potpuno stabilnih, a dva imaju vrlo dugo vrijeme poluraspada.

Telurij i njegovi spojevi su otrovni, a posebno su opasni telurovodik i telurijev(VI)-fluorid. Telurijevi spojevi šire nepodnošljivo neugodan zadah (tzv. "telurijev zadah"): koji ima miris po bijelom luku, a upija se u kožu i vrlo se teško i sporo uklanja.

Telurij se najviše upotrebljava za proizvodnju legura s olovom koje imaju dobra antikorozivna svojstva i odlikuju se tvrdoćom i elastičnošću. Ove legure koriste se za oblaganje uređaja za proizvodnju sumporne kiseline, za izradu aparatura u kemijskoj industriji, za proizvodnju zaštitnih plašteva energetskih kablova. Dodaje se bakru i niskougljičnim čelicima jer im poboljšava mogućnost mehaničke obrade. U čeliku stabilizira karbide i smanjuje mikroporoznost strukture.

U manjim količinama telurij se upotrebljava za izradu fotootpornika, za dopiranje poluvodiča, kao sastojak fotoosjetljivih slojeva televizijskih ekrana, u dozimetriji, u detektorima infracrvenog zračenja, u solarnim ćelijama i termoelektričnim generatorima (jer ima mali izlazni rad za elektrone). Njegovi spojevi koriste se u keramičkoj i staklarskoj industriji za proizvodnju dekorativnih boja, a teluridi nekih metala upotrebljavaju se kao katalizatori u organskoj sintezi i pri preradi nafte.


Spojevi telurija:

Telurij stvara spojeve u kojima ima oksidacijski broj -2, +2, +4 i +6. Unutar svoje skupine je (uz poloniji) najelektropozitivniji element i daje Te4^2+ spojeve.

Važniji spojevi:

-Telurovodik (H2Te) bezbojan je i otrovan plin izuzetno neugodna mirisa. Može se dobiti djelovanjem kiseline na metalne teluride. Telurovodik je nestabilan. Otapa se u vodi, a vodena otopina ponaša se kao kiselina s dva stupnja disocijacije i daje dva niza soli: hidrogenteluride i teluride. Alkalni teluridi topljivi su u vodi i jaka su redukcijska sredstva.

-Telurijevi(IV)-halogenidi (TeF4, TeCl4, TeBr4 i TeI4) stvaraju brojne spojeve s drugim halogenidima. 

-Telurijev(IV)-oksid (TeO2) ima bezbojne kristale koji taljenjem pri temperaturi 452°C prelaze u tamno žutu tekućinu. Nastaje izgaranjem telurija na zraku. Ima amfotema svojstva. Slabo se otapa u vodi, a vodena otopina reagira kiselo što se pripisuje stvaranju teluritne kiseline. Lako se otapa u lužinama i klorovodičnoj kiselini, a teže u dušičnoj i sumpomoj kiselini. Upotrebljava se za izradu halkogenidnih stakala koja propuštaju infracrveno zračenje i kao katalizator u kemijskoj industriji za reakcije oksidacije i hidrogenacije.

-Telurasta kiselina (H2TeO3) dosada zasebno nije izolirana, ali su poznate njezine soli: hidrogenteluriti (MHTeO3) i teluriti (M2TeO3) - M je metal. Teluriti alkalijskih metala lako su topljivi u vodi za razliku od telurita teških metala koji se otapaju teško. Svi teluriti se lako oksidiraju s kisikom iz zraka do telurata, a u kiselom mediju su umjerena oksidacijska sredstva.

-Telurijev(VI)-fluorid (TeF6) je jedini je poznati heksahalogenid telurija. Nastaje direktnom sintezom elementata pri 150°C.

-Telurijev(VI)-oksid (TeO) pojavljuje se u dvije kristalne modifikacije. Kao alfa-modifikacija smeđe je boje i lako se otapa u jakim lužinama, a slabo u vrućoj vodi dajući teluratnu kiselinu. beta-modifikacija je siva, inertna i teško se otapa u vodi i lužinama. Termički je nestabilan spoj i pri temperaturi višoj od 400°C razgrađuje se na telurij(IV)-oksid i kisik.

-Telurijeva kiselina (H6TeO6) postoji u obliku bezbojnih kristala kubične ili monoklinske kristalne strukture koji su postojani na zraku. Dobro se otapa u vodi i njezine vodene otopine imaju svojstva slabe anorganske kiseline. Stvara soli telurate. Dobiva se djelovanjem jakih oksidacijskih sredstava na elementarni telurij.

 Početna za: TELURIJ, Te