|
|
Mekan i krt, crvenkast ili srebrnastobijel metal niskog tališta (271°C). Poznat već u srednjem vijeku, no često su ga zamjenjivali s kositrom i olovom. Nalazi se u prirodi i samorodan, ali najčešće kao oksid Bi2O3 (bizmit) i sulfid Bi2S3 (bizmutski sjajnik), a javlja se i uz bakar, kositar i olovo u njihovim rudama. Bizmut se dobiva iz rude prženjem u oksid i redukcijom s ugljenom ili koksom.
Sirovi bizmut rafinira se pretaljivanjem ili elektrolizom. Bizmut je vrlo cijenjena kovina jer se lako tali. Sam se ne upotrebljava, već služi za legure s vrlo niskim talištem (Woodova legura), osobito u elektrotehnici i tiskarstvu. Bizmut je u spojevima trovalentan i peterovalentan. Na zraku izgara u žuti trioksid Bi2O3. Neki spojevi bizmuta služe u medicini (za posipanje rana, liječenje proljeva u organskim preparatima za liječenje sifilisa), u kozmetici, u proizvodnji stakla i za bojenje na porculanu. Topljivi su spojevi bizmuta otrovni. Opća encikopedija (1977) 3. izdanje (osam svezaka). Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb. |
||||||||||||||||||||