Kemijsko izdvajanje od ostalih lantanida, koji u nizu od cerija do europija pripada tzv. lakšim lantanidima, teško je i dugotrajno. U konačnoj fazi može se dobiti
redukcijom bezvodnog gadolinijevog(III)-fluorida kalcijem.
Gadolinij ima ograničenu upotrebu u konstrukcijskim materijalima nuklearnih elektrana te za dopiranje Gd-Y granata koji se koristi kao
medij za generiranje koherentnog mikrovalnog zračenja (tzv. masere po analogiji s laserima kod vidljivog zračenja). Oko 1% proizvodnje gadolinija troši se kao legirajući dodatak željezu i kromu u čelicima jer im poboljšava kemijsku postojanost pri povišenim temperaturama. Gd-Fe granat (popularnog naziva GIGs) Gd6FesO12 ima relativno veliku primjenu u mikrovalnim kontrolnim električnim krugovima, kao međupojasni frekvencijski filter i izolator u mikrovalnoj elektronici.
U spojevima gadolinij ima oksidacijski broj +3. To su npr. gadolinijev(III)-oksid
(Gd2O3), gadolinijev(III)-fluorid (GdF3) i gadolinijev(III)-hidroksid (Gd(OH)3). Oksid Gd2O3 koristi se kao osnovna tvar nekih luminiscentnih nanosa katodnih cijevi televizora u boji u kojima je aktiviran (dopiran) europijem. Također se dodaje kao 5%-tna primjesa tzv. magnetskim staklima. Oksisulfid, Gd2O2S, koristi se kao pojačivač djelovanja rengenskog zračenja u medicinskoj dijagnostici. Kao dodatak u leguri s kobaltom, željezom, cerijem i bakrom, (što je sastav legure permanentnog magneta), daje im negativni temperaturni keficijent magnetskog zasićenja. Neke soli gadolinija ispituju se kao potencijalne tvari za tzv. magnetske toplinske crpke (hladila).
|