![Internacionalni naziv](../../../images/elementi/zastave/internacionalna.gif) |
![Naziv na Francuskom](../../../images/elementi/zastave/francuska.gif) |
![Naziv na Engleskom](../../../images/elementi/zastave/engleska.gif) |
![Naziv na Hrvatskom](../../../images/elementi/zastave/hrvatska.gif) |
![Naziv na Talijanskom](../../../images/elementi/zastave/talijanska.gif) |
![Naziv na Nizozemskom](../../../images/elementi/zastave/nizozemska.gif) |
![Naziv na Njemačkom](../../../images/elementi/zastave/njemacka.gif) |
![Naziv na Portugalskom](../../../images/elementi/zastave/portugalska.gif) |
![Naziv na Španjolskom](../../../images/elementi/zastave/spanjolska.gif) |
![Naziv na Švedskom](../../../images/elementi/zastave/svedska.gif) |
Lutetium |
Lutécium |
Lutetium |
Lutecij |
Lutezio |
Lutetium |
Lutetium |
Lutécio |
Lutecio |
Lutetium |
Lutecij
je kemijski element iz skupine lantanida kojeg su, neovisno jedan od
drugog, gotovo istodobno (1907.g.) otkrili G. Urbain koji ga je nazvao
lutecium i A. von Welsbach (1908.g.) koji ga je nazvao cassiopeium.
Ime je dobio po latinskom nazivu za Pariz - Lutetia. Metal lutecij je
sjajne srebrnosive boje, guste heksagonske strukture. Na zraku je
relativno stabilan. U prirodi se nalazi kao smjesa dvaju izotopa:
stabilnog 175Lu (97,41%) i radioaktivnog 176Lu (2,59%, s dugim
vremenom poluraspada tl/2 = 3xl 010 g.). U sastavu Zemljine kore ima oko
0,5 ppm lutecija. U sastavu itrijevih ruda ima ga vrlo malo, npr. u
monacitu samo oko 0,003%.
![](../../../images/elementi/www.chemsoc.org/lu_data.jpg)
Slika 1. - Ova
slika je preuzeta sa
www.chemsoc.org stranice.
Prikazuje
Lutecij u elementarnom stanju.
Opća encikopedija (1977) 3. izdanje (osam svezaka). Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb.
|