|
|
Iterbij je kemijski element iz skupine lantanida. Otkrio ga je J. C. G. de Marignac 1878. godine, a 1907. g. Urbain ga je izdvojio u obliku dviju komponenti koje je nazvao neoytterbia i lutecia. Prvi su ga u elementarnom stanju dobili W. L. Klemm i Bonner redukcijom iterbij(III)-klorida s kalijem 1937. godine, a tek su ga 1953. g. Daane, Dennison i Spedding dobili u vrlo čistoj formi. Ime je dobio po selu Ytterby u Švedskoj gdje je otkrivena ruda. Čist metal iterbija srebrno je sive boje i javlja se u dvije alotropske modifikacije.
Pri sobnoj temperaturi stabilana je alfa-modifikacija kubične, plošno centrirane kristalne rešetke, a pri 798°C prelazi u beta-modifikaciju kubične, prostorno centrirane kristalne rešetke. Stabilan je na zraku, a pri 200°C se oksidira. No, u vlažnom zraku je relativno nepostojan te se mora čuvati u hermetički zatvorenim spremnicima bez sadržaja vlage. S vodom sporo reagira, a otapa se u koncentriranim mineralnim kiselinama. Otapanjem iterbija u tekućem amonijaku nastaje tamno plavo obojenje. Prirodni iterbij je smjesa sedam izotopa s masenim brojevima 168, 170, 174 i 176. Opća encikopedija (1977) 3. izdanje (osam svezaka). Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb. |
||||||||||||||||||||