|
|
|
|
|
|
Rutherfordium |
Rutherfordium |
Rutherfordium |
Rutherfordij |
Rutherfordio |
Rutherfordium |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Rutherfodium |
Rutherfordio |
Rutherfordio |
Rutherfordium |
|
Rutherfordij,
prije unilkvadrij je umjetno dobiven kemijski element s atomskim brojem 104 kojeg su, prema Međunarodnoj udruzi za čistu i primijenjenu kemiju (IUPAC) i Međunarodnoj udruzi za čistu i primijenjenu fiziku (IUPAP), 1969. godine praktično istovremeno sintetizirali ruski i američki istraživači. Ruski istraživači s Joint nuklearnog instituta iz Dubne dobili su izotop ovog elementa s masenim brojem 260Rf bombardiranjem
242Pu ubrzanim ionima 22Ne prema reakciji: 242Pu + 22Ne
-> 260Rf + 4n. Ovaj izotop ima vrlo kratko vrijeme poluraspada od 0,3
- 0,1 sekunde. Ruski istraživači za ovaj element predložili su ime "kurčatovij" i simbol Ku, po ruskom nuklearnom fizičaru Igoru Vasiljeviču Kurčatovu, koji se smatra ocem sovjetske atomske bombe. Američki istraživači Ghiorso, Nurmia, Harris, Eskola i Eskola s kalifornijskog sveučilišta u Berkeleyu otkrili su dva izotopa ovog elementa s masenim brojevima 257 i 259. Oni su izotop ovog elementa
257Rf dobili bombardiranjem 249Cf s izotopima 12C pri čemu je došlo do izbijanja 4 neutrona. Ovaj izotop ima vrijeme poluraspada od 4 - 5 sekundi i
alfa-raspadom prelazi u 253No (t1/2=105 s). Izotop ovog elementa 259Rf dobili su sudarom jezgri 13C s 249Cf uz izbijanje 3 neutrona. Taj
izotop ima vrijeme poluraspada od 3 - 4 sekunde i a-raspadom prelazi u 255No
(t1/2=185s). Američki su istraživači za ovaj element predložili ime "rutherfordij" i simbol Rf u čast britanskog znanstvenika Ernesta Rutherforda koji je eksperimentalno potvrdio postojanje atomske jezgre, prvi umjetno pretvorio jedan kemijski element u drugi. IUPAC nije prihvatio niti jedan od predloženih naziva, već je 1900. g. predloženo da se imenuje i označava prema
mjestu otkrića (Dubni) - Dubnij (Db) ili prema latinska izvedenici za redni broj
104 "unnilkvadrij" (lat.: unnilquadium). Danas je prihvaćen naziv
Rutherfordij.
Opća encikopedija (1977) 3. izdanje (osam svezaka). Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb.
|