|
|
Element iz grupe halogenih elemenata. U prirodi se nalazi gotovo isključivo u spojevima, najvažniji su mu minerali fluorit CaF2 i kriolit Na3AlF6. Fluorovi su spojevi normalna sastojina zubne cakline i kosti, a nalaze se i u nekim biljkama. Elementarni fluor je žutozeleni plin oštra mirisa; dobiva se elektrolizom tekućeg fluorovodika, u kojemu je otopljen kiseli kalij-fluorid KF x 3HF. Fluor je najreaktivniji element. Reagira sa gotovo svim drugim elementima i s većinom spojeva; jednovalentan je. Danas se proizvodi u većim količinama, a služi bilo sam kao sredstvo za fluoriranje organskih spojeva, bilo za proizvodnju drugih sredstava za fluoriranje (antimon-fluorid, klor-trifluorid).
Najvažniji su anorganski spojevi fluora fluorovodik i fluoridi, pa silikofluoridna kiselina i njezine soli (fluati). Bezvodni je fluorovodik, HF, bezbojna tekućina vrelišta 19,5°C. Njegova vodena otopina zove se fluoridna (fluorovodična) kiselina. Dobiva se djelovanjem sulfatne kiseline na fluorit i apsorpcijom razvijenih para u vodi. Služi za nagrizanje stakla i proizvodnju svojih soli, fluorida, i za proizvodnju umjetnog kriolita. Nagrizanje stakla osniva se na reakciji fluorovodika sa silicij-dioksidom; pri tom nastaje hlapljivi silicij-tetrafluorid SiF4. Uran-heksafluorid, UF6, primjenjuje se u nuklearnoj tehnici za razdvajanje izotopa urana. Silikofluoridna kiselina H2SiF6 nastaje, uz talog kremene kiseline, kad se silicij-tetrafluorid uvede u vodu. Od organskih spojeva fluora neki su postali važni kao tekućine za rashladne strojeve (freoni, uništavaju ozon) i kao plastične mase otporne prema visokim temperaturama i kemijskim utjecajima (fluorougljici). Oštećenje zubne cakline usko je povezano sa sadržinom fluora u pitkoj vodi (fluoriranje vode). Opća encikopedija (1977) 3. izdanje (osam svezaka). Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb. |
||||||||||||||||||||