KISIK, O  

OPĆENITO O ELEMENTU

Oxygenium	Oxygène	Oxygen	Kisik	Ossigeno	Zuurstof	Sauerstoff	Oxigênio	Oxigeno	Syre

Najrasprostranjeniji je element na Zemlji; ima ga koliko ukupno svih ostalih elemenata. Sastojina je vode i većine stijena koje tvore zemaljsku koru, a elementaran se nalazi u atmosferskom zraku, gdje ga ima oko 21%. Život na Zemlji rezultat je evolucije osnovane na sunčanoj energiji i prisutnosti elementarnog kisika i dvaju njegovih spojeva: vode i ugljik-dioksida. Postoje dvije alotropske modifikacije elementarnog kisika: obični kisik (O2) i ozon (O3). Obični kisik je plin bez boje, okusa i mirisa, nešto topljiv u vodi (što je bitno za opstanak vodenih životinja), pod normalnim tlakom pretvara se u tekućinu kod -182,96°C, a u čvrstu tvar kod -218,4°C. Kisik se izravno spaja sa svim drugim elementima, osim plemenitih plinova. Sa nekima je reakcija tako burna da se reakcijska masa od razvijene topline užari (gorenje), a s drugima sporo i pri visokoj temperaturi (izrazito endotermne reakcije). Spajanje s kisikom zove se općenito oksidacija. To je za život i tehniku najvažnija reakcija: disanje je oksidacija atmosferskim kisikom, isto tako hrđanje željeza i korozija drugih metala; izgaranje pogodne organske materije (goriva) atmosferskim kisikom u našoj je civilizaciji dosada bio najvažniji izvor svjetla, topline i mehaničke energije. Biokemijskom oksidacijom pomoću atmosferskog kisika dobivaju se u industrijskom mjerilu mnogi proizvodi (vrenje). Više ili manje čisti elementarni kisik proizvodi se industrijskim razdvajanjem atmosferskog zraka u njegove sastojine (uglavnom kisik i dušik, rektifikacijom nakon prethodnog ukapljivanja. Najveći dio industrijski proizvedenog kisika upotrebljava se za dobivanje smjese ugljik-monoksida i vodika, sintetskog plina (međuprodukata za sintezu benzina, metanola, amonijaka) iz prirodnih goriva, za proizvodnju nitratne kiseline spaljivanjem amonijaka, za proizvodnju organskih međuprodukata oksidacijom i za proizvodnju čelika. Kisik dolazi na tržište većinom u čeličnim bocama pod pritiskom od 150 atm i služi osobito za autogeno zavarivanje i rezanje. Kisik se primjenjuje i kao lijek u svim stanjima kad je njegova doprema stanicama smanjena (oksigenoterapija; npr. kod otrovanja ugljik-monoksidom, kod slabije prohodnosti dišnih putova).

Slika 1. - Ova slika je preuzeta sa 
www.chemsoc.org stranice. Prikazuje
Kisik u elementarnom stanju.

Spojevi elemenata s kisikom zovu se oksidi. Oni s vodom daju baze ili kiseline, osim malog broja neutralnih oksida, npr. CO i NO. Uz vodik, kisik daje (osim vode) i spoj H2O2, vodik-peroksid. Od organskih spojeva koji sadržavaju kisik najvažniji su: alkoholi, aldehidi, ketoni, organske kiseline, esteri, eteri, fenoli.

Opća encikopedija (1977) 3. izdanje (osam svezaka). Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb.

 KISIK, O