Početna za: STRONCIJ, Sr  

SPOJEVI, DOBIVANJE I UPORABA

Dobivanje stroncija:

Elementarni stroncij može se dobiti elektrolizom taline stroncijevog klorida kojoj se dodaje kalijev klorid radi sniženja tališta. Može se dobiti i redukcijom stroncijeva oksida aluminijem u vakuumu pri temperaturi destilacije stroncija.


Svojstva i upotreba stroncija:

Stroncij je srebrno-bijel, sjajan, mekan metal koji se, ovisno o temperaturi, javlja u tri alotropske modifikacije. Ispod 235°C ima plošno centriranu kubičnu kristalnu rešetku (alfa-faza), izmedu 235-540°C ima gustu heksagonsku kristalnu rešetku (beta), a iznad 605°C ima prostorno centriranu kubičnu kristalnu rešetku (gama). Po kemijskim svojstvima najsličniji je kalciju. Na zraku brzo oksidira, a zagrijavanjem se zapali uz pojavu blještave svjetlosti stvarajući oksid i nitrid. S vodom reagira dajući hidroksid uz razvijanje vodika. Vrlo se lako otapa u kiselinama. Reagira s halogenim elementima, kisikom i sumporom dajući odgovarjuće spojeve. Hlapljive soli stroncija oboje plamen crveno pa se neke upotrebljavaju u pirotehnici.

Prirodni stroncij je smjesa od četiri stabilna izotopa 84Sr (0,56%), 86Sr (9,86%), 87Sr (7,00%) i 88Sr (82,58%), a poznato je sedam prirodnih te još desetak umjetno dobivenih radioaktivnih izotopa. Izotop 9OSr (t1/2 = 28,1 g.) snažan je dugoživući, zasad najbolji, beta-emiter i koristi se kao izvor za dobivanje električne energije u tzv. beta-člancima. Takve baterije se koriste na usamljenim objektima kao što su usamijene meteorološke postaje, navigacijske plutače, svemirske letjelice i sl. Radioaktivni izotopi stroncija nastali prilikom nuklearnih eksplozija, posebno dugoživući izotop 90Sr, veoma su opasani jer mogu lako kontaminirati hranu, npr. povrće i mlijeko, a nakupljaju se u tijelu ugrađivanjem u kosti.

Elementarni stroncij za sada nema velike praktične primjene. Te su primjene identične primjenama barija i kalcija, ali se zbog visoke cijene malo koristi. Njegovi spojevi imaju nešto veće primjene. Oksid se koristi u keramičkoj industriji, a stroncijev hidroksid u preradi šećera. Stroncijev titanat ima primjene kao optički materijal zbog velikog indeksa loma svjetlosti i disperzivnosti koja nadmašuje i dijamant. Godišnja proizvodnja stroncija i njegovih spojeva je nekoliko desetaka tisuća tona.


Spojevi stroncija:

U svim spojevim stroncij ima oksidacijski broj +2.

Važniji spojevi:

-Stroncijevi halogenidi su SrCl2 i SrF2. Fluorid je gotovo netopljiv u vodi, dok klorid daje hidrate. SrCl2 je bijel kristal topljiv u alkoholu. Nastaje reakcijom stroncijevog karbonata ili hidroksida s klorovodičnom kiselinom

-Stroncijev hidroksid (Sr(OH)2) otopljen u vodi daje jaku lužinu, a također stvara hidrate. Koristi se pri rafinaciji šećera

-Stroncijev karbonat (SrCO3, stroncijanit) javlja se u dvije alotropske modifikacije. Zagrijavanjem na temperaturu 1100°C prelazi u oksid (SrO), a oslobađa CO2.

-Stroncijev nitrat (Sr(NO3)2) bijel je i topljiv kristal. Dobiva se otapanjem stroncijevog karbonata u dušičnoj kiselini. Iz hladnih otopina kristalizira kao tetrahidrat, (Sr(NO3)2x4H2O) koji već pri temperaturi 31,3°C lako gubi vodu i prelazi u bezvodni oblik.

-Stroncijev oksid (SrO) može se dobiti zagrijavanjem karbonata ili nitrata. Otapanjem u vodi burno reagira stvarajući Sr(OH)2. Daje sol u obliku bijelih kristala strukture NaCl koja se tali pri temperaturi 2400°C.

-Stroncijev sulfat (SrSO4 celestin) može se dobiti kao bijel talog reakcijom stroncijeve soli s sumpornom kiselinom. Ne otapa se u kiselinama.

 Početna za: STRONCIJ, Sr