|
|
Kositar ili kalaj, lat. stannum, na običnoj temperaturi srebrno-bijel, na zraku postojan, mekan metal koji se lako razvlači u tanke folije (staniol); gustoća mu je 7,28. Na 161°C pretvara se u krtu modifikaciju, na temperaturi ispod 13,2°C stabilna je siva praškasta modifikacija. Prijelaz od bijelog u sivi kositar uzrokuje kositrenu kugu, koja za oštrih zima može uništavati kositreno stolno posuđe. Zagrijan na zraku oksidira na površini, iznad 1200°C počinje hlapiti, na 1500 - 1600°C izgara bijelim plamenom u oksid SnO2.
Kao poluplemenit metal kositar odolijeva djelovanju mnogih kemikalija; među ostalim otporan je prema slabim kiselinama, pa se stoga upotrebljava u velikoj mjeri za pokositravanje željeznog lima. Upotrebljava se za kositrenje željeznih i bakarnih predmeta, naročito posuđa, za izradu bijelog lima, od kojeg se izrađuju kutije za konzerviranje hrane i staniol. Neke od njegovih legura služe za izradu kugličnih ležajeva u strojevima. Tehnički spoj kositar(II)-klorid SnCl2 x 2H2O dobiven je otapanjem kositra u jakoj kloridnoj kiselini. Služi kao močilo u tisku, za proizvodnju boja, za galvansko pokositravanje, kao sredstvo za reduciranje organskih spojeva i drugo. Opća encikopedija (1977) 3. izdanje (osam svezaka). Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb. |
||||||||||||||||||||