 |
 |
 |
 |
 |
 |
| Seaborgium |
Seaborgium |
Seaborgium |
Seaborgij |
Seaborgio |
Seaborgium |
|
|
|
|
|
|
|
 |
 |
 |
 |
|
|
Seaborgium |
Seaborgio |
Seaborgio |
Seaborgium |
|
Seabrogij,
prije unnilheksij, je umjetno dobiven kemijski element atomskog broja 106 kojeg je 1971. godine otkrio Albert Ghiorso i njegovi suradnici u Lawrence, Berkeley i Livermore
Laboratorijima. Bombardiranjem mete 249Cf s ionima 18O dobili su izotop
263Sg s vremenom poluraspada od 0,9s koji se alfa-raspadom pretvara u
259Sg. Ove su pokuse ponovili i potvrdili sredinom 1993. godine Kenneth Gregorich, Darleane Hoffman i suradnici.
U ožujku 1994. godine. na skupštini Američkog kemijskog društva objavljeno je da su se znanstvenici s Lawrence Berkeley i Livermore Laboratorija odlučili da ga nazovu
"seaborgij" (searborgium) i da za njega predlažu simbol Sg, čime bi se još za života ukazana počast Glennu Seaborgu koji je dao velike doprinose istraživanju transuranijskih elemenata i koji je 1951.
godine i za svoj rad dobio Nobelovu nagradu. Prvotno se IUPAC-ova
komisija odlučila se za naziv u čast E. Rutherforda i preporučila naziv "rutherfordij" (Rf).
Naziv rutherfordij je dobio element rednog broja 104, a 106 je postao
seaborgij.
Opća encikopedija (1977) 3. izdanje (osam svezaka). Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb.
|
Info
ovosti
Općenito
o elementu
