 |
 |
 |
 |
 |
 |
| Promethium |
Prométhium |
Promethium |
Prometij |
Prometio |
Promethium |
|
|
|
|
|
|
|
 |
 |
 |
 |
|
|
Promethium |
Promécio |
Prometio |
Promettium |
|
PROMETIJ, simbol Pm, radioaktivni kem. element iz grupe lantanida, najstabilniji izotop mu je 145. Iz prirodna materijala nije bio izoliran, nego je dobiven iz proizvoda fisije urana, torija i plutonija. Služi u proizvodnji svijetlećih
boja i minijaturnih baterija. Nalazi istraživača koji su smatrali da su taj element pronašli u prirodi (dali su mu imena ilinium, fiorentium, cyclonium) nisu bili
potvrđeni. Posljednji je otkriven jer svi njegovi izotopi imaju kratko
vrijeme poluraspada. Njegovo postojanje predvidio je Branner 1902. g.,
a Moseley je to potvrdio 1914. g. bombardiranjem neodimija i
praseodimija neutronima, deuteronima i alfa-česticama.
Slika 1. - Ova
slika je preuzeta sa
www.chemsoc.org stranice.
Prikazuje
Prometij u elementarnom stanju.
Međutim, prvo
kemijsko identificiranje ovog elementa poduzeli su američki istraživači
J. A. Marinsky, L. E. Glendenin i C. D. Coryell 1945. g. dokazali su da
je radioaktivni fragment nastao cijepanjem urana, s vremenom poluraspada
t1/2 = 2,65 g., izotop metala s rednim brojem 61, pa se oni smatraju
otkrivačima prometija. Oni su i 1947. g. predložili da se ovaj
element nazove prometij prema Prometeju koji je, prema starogrčkoj
mitologiji, ukrao s neba vatru i naučio ljude da se njome koriste i
time potkopao vjeru u moć bogova. Čist prometij je srebrnobijele boje,
mekan je i može se lijevati. Ima dvostruku heksagonsku kristalnu rešetku.
Poznat je jedan prirodni izotop 147Pm s vremenom poluraspada t1/2 =
2,623 godine i dvadeset osam umjetnih s masenim brojevima od 130 -146 i
148 - 158 koji imaju vrijeme poluraspada od 30 sekundi do 18 godina.
Soli 147Pm u mraku svjetlucaju svijetlo-plavim ili zelenim svjetlom.
Opća encikopedija (1977) 3. izdanje (osam svezaka). Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb.
|
Info
ovosti
Općenito
o elementu
