MANGAN, Mn  

OPĆENITO O ELEMENTU

Manganum	Manganèse	Manganese	Mangan	Manganese	Mangaan	Mangan	Manganésio	Manganeso	Mangan

Ima gustoću 7,4. Nalazi se u elementarnom stanju u meteoritima; u spojevima je vrlo raširen. Ima ga gotovo u svim tlima, bar u tragovima. Mangan je jedan od 5 najvažnijih oligoelemenata, prijeko potreban za život biljaka i životinja te nastaju smetnje u rastu ako ga u tlu ili hrani nema dovoljno. Kemijski je sličan željezu te ga prati u njegovim rudama. Od ruda samog mangana najvažnija je piroluzit (MnO2); veću ili manju tehničku važnost imaju još braunit (Mn2O3), hausmanit (Mn3O4), manganit (MnO(OH)), rodokrozit ili dijalogit (MnCO3). U većim količinama manganske su se rude nakupile na razmjerno malo mjesta na Zemlji: u Rusiji, Indiji, Gani, Južnoafričkoj republici, Maroku, Brazilu i Kubi. Metalni mangan dobiva se u tehnički čistom stanju aluminotermijski, ali se većinom upotrebljavaju legure mangana sa željezom i ugljikom (koje se dobivaju redukcijom ruda u visokoj ili električnoj peći kao zrcalno željezo (sa 25 - 80% Mn) i feromangan (sa 25 - 80% Mn ili više). U električnoj peći proizvodi se i legura sa silicijem silikomangan (50 - 70% Mn, 20 - 30% Si, 5 - 25% Fe); Elementarni mangan otkrio je švedski kemičar Scheele 1774.; to je čelično-bijel, tvrd i vrlo krt metal, lako topljiv u razrijeđenim kiselinama, s kisikom izgara u svoj najpostojaniji oksid, Mn3O4. Tehnički čist metalni mangan upotrebljava se za deoksidaciju bakra i bronce (manganske bronca) i kao sastojina različitih legura: manganske vrste čelika odlikuju se čvrstoćom, tvrdoćom, žilavošću, otpornošću protiv habanja, pa se upotrebljavaju za alate i različite elemente strojeva. npr. za čeljusti drobilica, podstave kugličnih i drugih mlinova i sol; bakrene legure s manganom (do 15% Mn) upotrebljavaju se kao metali za otpornike i za konstrukcijske dijelove koji moraju zadržati čvrstoću na višim temperaturama; u mnogim lakim legurama aluminija i magnezija male količine mangana bitna su sastojina. Najviše mangana troši se u obliku feromangana pri proizvodnji čelika: dodavanjem feromangana u rastaljeni metal na kraju procesa pretvaranja sirova željeza u čelik uklanja se iz njega kisik (deoksidacija) i sprječava se lomljivost čelika u žaru; feromanganom (silikomanganom) se istodobno unose u čelik i drugi njegovi sastojci (ugljik, silicij).

Slika 1. - Ova slika je preuzeta sa 
www.chemsoc.org stranice. Prikazuje
Mangan u elementarnom stanju.

Spojevi mangana: kao element koji se pojavljuje u 5 valentnih stanja, mangan tvori velik niz raznolikih spojeva. Međutim, samo desetak njih ima znatniju primjenu. Dvovalentni i trovalentni mangani tvore odgovarajuće soli, četvorovalentni - manganitnu kiselinu, šesterovalentni - manganatnu kiselinu, sedmovalentni - permanganatnu kiselinu (soli: permanganati). Tehnički su važni osobito ovi spojevi: mangan(II)-klorid (MnCl2 x 4H2O), ružičasti kristali, dobivaju se otapanjem piroluzita u kloridnoj kiselini, upotrebljava se za dobivanje drugih manganskih soli i kao mangan(II)-nitrat [Mn(NO3)2 x 6H2O], dobiva se otapanjem MnCO3 (ili piroluzita uz neko redukcijsko sredstvo) u nitratnoj kiselini, bijela sol, dodaje se bojama za porculan, upotrebljava se i za dodavanje potrebnih tragova mangana tlu ("katalitičko gnojivo"); mangan(III)-oksid (Mn2O3), dobiven žarenjem mangan-nitrata ili piroluzita, upotrebljava se kao keramička boja i sikativ; mangan(II)-dioksid (MnO2), kao mineral piroluzit upotrebljava se u staklarstvu za oksidaciju leukobaza u bojadisarstvu, za suhe galvanske članke (džepne baterije), kao sikativ, u medicini; mangan(II)-sulfat (MnSO4 x 4H2O), ružičasti kristali koji na zraku gube vodu, dobiva se iz piroluzita i sulfatne kiseline, upotrebljava se u proizvodnji boja, za dobivanje drugih soli mangana i u medicini kao dodatak solima željeza; kalij-permanganat (hipermangan) (KMnO4) dobiva se taljenjem piroluzita s kalij-hidroksidom i oksidacijom, redovito elektrolitičkom, otopine nastalog manganata; upotrebljava se kao oksidacijsko sredstvo, za bijeljenje svile, pamuka, lana, slame, kože i kudjelje, zatim ulja, voskova i masti, za čišćenje ugljik-dioksida pri proizvodnji soda-vode, kao dezinfekcijsko sredstvo u medicini, nadalje u fotografiji i kemijskoj analizi.

Opća encikopedija (1977) 3. izdanje (osam svezaka). Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb.

 MANGAN, Mn