Info Pomoć  

 MANGAN, Mn  

 Početna Tabele ovosti Download Zumbar Linkovi

Atomski (redni) broj 25
Relativna atomska masa 54,93805
Naziv na hrvatskom Mangan
Internacionalni naziv Manganum
Oksidacijska stanja -3, -2, -1, 0, 1, [2], 3, 4, 5, 6, 7
Talište / Vrelište (K) 1517 / 2235
Elektronegativnost 1,55 / 3,72 eV
Konfiguracija zadnje ljuske 3d54s2
Element je Prijelazni element
Spada u grupu 7 / VIIb
Spada u skupinu Manganova sk.

MANGAN, Mn
  Općenito
Općenito o elementu

Kemijski podaci
Opis, radijus, elektronegativnost... 
Spojevi, dobivanje i uporaba
O dobivanju, spojevima i uporabi...
Fizikalni podaci
Termodinamika, vodljivost, gustoća...
Biološki podaci
Toksičnost, količina u čovjeku, uloga...
Izotopi
Broj izotopa, ključni izotopi...
Minerali i proizvodnja
Minerali, rude...

Download
Download podataka o elementima

Ostali resursi
Linkovi na element na drugim stranicama
Susjedi:

OPĆENITO O ELEMENTU

Internacionalni naziv Naziv na Francuskom Naziv na Engleskom Naziv na Hrvatskom Naziv na Talijanskom Naziv na Nizozemskom Naziv na Njemačkom Naziv na Portugalskom Naziv na Španjolskom Naziv na Švedskom
Manganum Manganèse Manganese Mangan Manganese Mangaan Mangan Manganésio Manganeso Mangan

 

Ima gustoću 7,4. Nalazi se u elementarnom stanju u meteoritima; u spojevima je vrlo raširen. Ima ga gotovo u svim tlima, bar u tragovima. Mangan je jedan od 5 najvažnijih oligoelemenata, prijeko potreban za život biljaka i životinja te nastaju smetnje u rastu ako ga u tlu ili hrani nema dovoljno. Kemijski je sličan željezu te ga prati u njegovim rudama. Od ruda samog mangana najvažnija je piroluzit (MnO2); veću ili manju tehničku važnost imaju još braunit (Mn2O3), hausmanit (Mn3O4), manganit (MnO(OH)), rodokrozit ili dijalogit (MnCO3). U većim količinama manganske su se rude nakupile na razmjerno malo mjesta na Zemlji: u Rusiji, Indiji, Gani, Južnoafričkoj republici, Maroku, Brazilu i Kubi. Metalni mangan dobiva se u tehnički čistom stanju aluminotermijski, ali se većinom upotrebljavaju legure mangana sa željezom i ugljikom (koje se dobivaju redukcijom ruda u visokoj ili električnoj peći kao zrcalno željezo (sa 25 - 80% Mn) i feromangan (sa 25 - 80% Mn ili više). U električnoj peći proizvodi se i legura sa silicijem silikomangan (50 - 70% Mn, 20 - 30% Si, 5 - 25% Fe); Elementarni mangan otkrio je švedski kemičar Scheele 1774.; to je čelično-bijel, tvrd i vrlo krt metal, lako topljiv u razrijeđenim kiselinama, s kisikom izgara u svoj najpostojaniji oksid, Mn3O4. Tehnički čist metalni mangan upotrebljava se za deoksidaciju bakra i bronce (manganske bronca) i kao sastojina različitih legura: manganske vrste čelika odlikuju se čvrstoćom, tvrdoćom, žilavošću, otpornošću protiv habanja, pa se upotrebljavaju za alate i različite elemente strojeva. npr. za čeljusti drobilica, podstave kugličnih i drugih mlinova i sol; bakrene legure s manganom (do 15% Mn) upotrebljavaju se kao metali za otpornike i za konstrukcijske dijelove koji moraju zadržati čvrstoću na višim temperaturama; u mnogim lakim legurama aluminija i magnezija male količine mangana bitna su sastojina. Najviše mangana troši se u obliku feromangana pri proizvodnji čelika: dodavanjem feromangana u rastaljeni metal na kraju procesa pretvaranja sirova željeza u čelik uklanja se iz njega kisik (deoksidacija) i sprječava se lomljivost čelika u žaru; feromanganom (silikomanganom) se istodobno unose u čelik i drugi njegovi sastojci (ugljik, silicij).


Slika 1. - Ova slika je preuzeta sa 
www.chemsoc.org
stranice. Prikazuje
Mangan u elementarnom stanju.

Spojevi mangana: kao element koji se pojavljuje u 5 valentnih stanja, mangan tvori velik niz raznolikih spojeva. Međutim, samo desetak njih ima znatniju primjenu. Dvovalentni i trovalentni mangani tvore odgovarajuće soli, četvorovalentni - manganitnu kiselinu, šesterovalentni - manganatnu kiselinu, sedmovalentni - permanganatnu kiselinu (soli: permanganati). Tehnički su važni osobito ovi spojevi: mangan(II)-klorid (MnCl2 x 4H2O), ružičasti kristali, dobivaju se otapanjem piroluzita u kloridnoj kiselini, upotrebljava se za dobivanje drugih manganskih soli i kao mangan(II)-nitrat [Mn(NO3)2 x 6H2O], dobiva se otapanjem MnCO3 (ili piroluzita uz neko redukcijsko sredstvo) u nitratnoj kiselini, bijela sol, dodaje se bojama za porculan, upotrebljava se i za dodavanje potrebnih tragova mangana tlu ("katalitičko gnojivo"); mangan(III)-oksid (Mn2O3), dobiven žarenjem mangan-nitrata ili piroluzita, upotrebljava se kao keramička boja i sikativ; mangan(II)-dioksid (MnO2), kao mineral piroluzit upotrebljava se u staklarstvu za oksidaciju leukobaza u bojadisarstvu, za suhe galvanske članke (džepne baterije), kao sikativ, u medicini; mangan(II)-sulfat (MnSO4 x 4H2O), ružičasti kristali koji na zraku gube vodu, dobiva se iz piroluzita i sulfatne kiseline, upotrebljava se u proizvodnji boja, za dobivanje drugih soli mangana i u medicini kao dodatak solima željeza; kalij-permanganat (hipermangan) (KMnO4) dobiva se taljenjem piroluzita s kalij-hidroksidom i oksidacijom, redovito elektrolitičkom, otopine nastalog manganata; upotrebljava se kao oksidacijsko sredstvo, za bijeljenje svile, pamuka, lana, slame, kože i kudjelje, zatim ulja, voskova i masti, za čišćenje ugljik-dioksida pri proizvodnji soda-vode, kao dezinfekcijsko sredstvo u medicini, nadalje u fotografiji i kemijskoj analizi.

Opća encikopedija (1977) 3. izdanje (osam svezaka). Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb.

 MANGAN, Mn

Početna Veliki PSE Tabele Zumbar Linkovi
Prijavi grešku