KROM, Cr  

OPĆENITO O ELEMENTU

Chromum	Chrome	Chromium	Krom	Cromo	Chroom	Chrom	Crômo	Cromo	Krom

Krom je sjajan, bijeli, vrlo tvrd i krt metal gustoće 7,2; kemijski vrlo otporan: ni na vlažnome zraku ne oksidira, s kisikom izgara tek na veoma visokoj temperaturi, a isto se tako tek na visokoj temperaturi spaja se s fluorom, klorom, bromom, sumporom, ugljikom itd. Kloridna i sulfatna kiselina otapaju krom, osobito na višoj temperaturi; nitratna ga kiselina ne nagriza, štoviše, ona ga pasivira, tako da postane za neko vrijeme otporan i prema spomenutim drugim mineralnim kiselinama. Iz jedine rude kromita FeO x CrO3 dobiva se redukcijom s ugljenom u električnoj ili Siemens-Martinovoj peći. Ferokrom - legura kroma sa željezom, koja se upotrebljava za proizvodnju legura sa željezom ili niklom i željezom, otpornih prema koroziji i visokim temperaturama, kao i za proizvodnju kromovih čelika dobrih mehaničkih svojstava. Čisti krom se dobiva iz krom-oksida aluminotermijski ili elektrolizom vodenih otopina kromnih soli; služi za galvansko kromiranje željeza radi zaštite od korozije ili za dobivanje tvrde i mehanički otporne površine.

Slika 1. - Ova slika je preuzeta sa 
www.chemsoc.org stranice. Prikazuje
Krom u elementarnom stanju.

Spojevi kroma: u spojevima krom nastupa sa svim valencijama od 2 do 6, ali su tehnički važni samo spojevi trovalentnog i šesterovalentnog kroma. Krom(III)-oksid, Cr2O3, zeleni prašak koji se upotrebljava kao boja i kao međuprodukt pri proizvodnji kroma. Od soli trovalentnog kroma najvažniji je krom-alaun, KCr(SO4)2 x 12H2O, veliki tamnoljubičasti kristali ili svjetloljubičasti prah; njegova ljubičasta vodena otopina pri grijanju pozeleni; služi za proizvodnju drugih soli kroma, kao močilo u proizvodnji boja, za proizvodnju tkanina nepropusnih za vodu, u kožarstvu i dr. Oksid šesterovalentnog kroma, CrO3, krom-trioksid, anhidrid kromne kiseline, tvori tamnocrvene iglice koje navlače vlagu iz zraka i lako se tope u vodi, dajući kromatnu kiselinu H2CrO4, (soli kromati) ili bikromatnu kiselinu H2Cr2O7, (soli dikromati ili bikromati); upotrebljava se kao jako oksidacijsko sredstvo, u proizvodnji boja i kožarstvu, za baterije, za kromiranje i dr. Najvažniji kromati, a ujedno i najvažnije soli kroma - jesu natrij-kromat i bikromat, Na2CrO4 x 10H2O i Na2Cr2O7 x 2H2O. Natrij-kromat, žuta sol lako topljiva u vodi, upotrebljava se za kromotisak, za proizvodnju kromovih boja, u bojadisarstvu i dr. Natrij-bikromat je međuprodukt pri proizvodnji kroma i njegovih spojeva, osim toga upotrebljava se u bojadisarstvu, u proizvodnji kromnih boja, za bijeljenje ulja i masti, za impregniranje drva, konzerviranje tutkala i želatine i dr. Kromne boje, spojevi kroma koji se upotrebljavaju kao pigmenti: kromoksidna zelena boja (krom(III)-oksid Cr2O3), Guigetova zelena (Cr2O3 x 4H2O), kao i pigmenti na bazi olovnog kromata: kromna žuta (olovo-kromat, također u smjesi s olovo-sulfatom), kromna narančasta i crvena (bazični olovo-kromati), krornna zelena boja (smjesa olovo-kromata i berlinskog modrila) i dr.

Opća encikopedija (1977) 3. izdanje (osam svezaka). Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb.

 KROM, Cr