Početna za: RADIJ, Ra  

SPOJEVI, DOBIVANJE I UPORABA

Radij vrlo rijedak element. Nastaje kao proizvod radioaktivnog raspada uranija pa ga u vrlo malim količinama ima u njegovim rudama: uranovom smolincu (UO2, oko 0,14 g u toni rode) i karnotitu (K2(UO2)2(VO4)2 x 3H2O).
Najvažnija nalazišta uranijeva smolinca nalaze se u Češkoj (Bohemia i Joachimsthal), a najvažnija nalazišta karnotita nalaze se u Coloradu (SAD), Kanadi i Zairu.

Kako je kemijski najsličniji bariju, kod dobivanja radija njegovim se rudama dodaju najprije barijeve soli, a postupak obrade te sirovine analogan je kao kod postupka dobivanja barija do izdvajanja sulfata. Kako su barijevi i radijevi sulfati netopljivi u većini kemikalija, prevode se u karbonate ili sulfide koji se otapaju u klorovodičnoj kiselini. Radij se u obliku soli (obično klorida i bromida) odvaja od barija frakcijskom kristalizacijom tih klorida. Radijeve, visokoradioaktivne soli drže se u zatvorenim, staklenim, cilindričnim posudama koje se drže u olovnim štitovima.

Radij je sjajan, bijel metal koji na zraku brzo potamni najvjerojatnije od stvaranja nitrida. Prema kemijskim svojstvima sličan je bariju. U zraku ili vodi je nestabilan, a plamen boji karmincrvenom bojom. Spontanim radioaktivnim raspadima svojih izotopa emitira alfa, beta i gama-zrake i stoga je opasno radiotoksičan te uzrokuje tumore i druge poremećaje u stanicama i organizmu.

1 gram najstabilnijeg izotopa, 226Ra, s vremenom poluraspada t1/2 = 1599 g., ima 3,7x10^10 raspada u sekundi što je stara jedinica radioaktivnosti curie - Ci (čitaj kiri). 1 Ci je definirana kao broj raspada koji ima 1 g 226Ra u sekundi. Radij je oko milijun puta radioaktivniji od uranija, a alfa-raspadom pretvara se u radioaktivni plemeniti plin radon koji ulazi u sastav Zemljine kore i atmosfere. Jedan kilogram izotopa 226Ra oslobađa dnevno oko 100 cm3 plina argona pri standardnim uvjetima.

Upotreba radija relativno je skromna. Najviše se koristi kao izvor zračenja u nuklearnim istraživanjima i industrijskoj radiografiji (slično rengenu) te za dobivanje radioaktivnog plina radona. U minimalnim količinama koristi se kao dodatak pastama samosvjetlećih boja (koje su relativno opasni radioaktivni sastojci), a nekad su se koristile za svjetleće skale raznih instrumenata i satova. Dosta se primjenjivao u medicinskoj radioterapiji tumora, tuberkulozne upale kože (lupusa) i drugih kancerogenih bolesti, ali je danas zamijenjen manje opasnim radionuklidima.

U svim spojevima radij ima oksidacijsko stanje +2. Radijev hidroksid (Ra(OH)2) relativno je lako topljiv u vodi i daje jaku lužinu. Radijev sulfat (RaSO4) u vodi i razrijeđenim kiselinama netopljiviji je od kemijski sličnog barijevog sulfata, a radijev karbon at (RaCO3) ne otapa se u vodi, ali se otapa u kiselinama.

 Početna za: RADIJ, Ra