|
|
Helij je kemijski element iz grupe plemenitih plinova, bezbojan je, bez mirisa i okusa, poslije vodika najlakši, od svih plinova najmanje topljiv u vodi, vrlo slabo topljiv u ostalim tekućinama. Kod normalnog tlaka pri temperaturi od 5,2 K u tekući He I, koji na temperaturi od 2,18 K prelazi u tekući He II, pri čemu unutarnja vodljivost tekućine naraste za tri milijuna puta, a unutarnje trenje padne joj gotovo na nulu. Čvrsti helij ima talište 0,95 K.
Helija ima u većim količinama na Suncu (oko 15% sunčevih atoma sastoje se iz helija) i na zvijezdama stajaćicama; na Suncu je otkriven spektralnom analizom (J. Jansen 1868.), pa je po njemu i nazvan (grč. helios-sunce). Helij predstavlja konačni produkt nuklearnih procesa kojima se u zvijezdama stvarno stvara nova energija; analogni procesi zbivaju se pri eksploziji hidrogenske bombe. Na Zemlji se helij nalazi u svim mineralima urana i u nekim drugim, u mnogim termalnim vrelima i u razmjerno velikim količinama u nekim zemnim plinovima u Texasu (SAD). U atmosferi na površini Zemlje ima ga 0,0005% po volumenu, a u stratosferi više. On je direktni produkt alfa-zračenja (zrači jezgre atoma helija). Helij se tehnički dobiva iz zemnih plinova koji ga sadržavaju. Služi za punjenje zračnih balona jer za razliku od vodika nije zapaljiv. Zbog svoje kemijske inertnosti i netopivosti u rastaljenim metalima upotrebljava se kao zaštitni plin pri zavarivanju magnezija, aluminija, titana i drugih metala. Mnogo se helija troši za pravljenje smjese s kisikom koju zbog male gustoće teški astmatičari mogu mnogo lakše udisati nego zrak; udisana od ronilaca u velikim dubinama, takva smjesa u mnogo manjoj mjeri izaziva tzv. kesonsku bolest (radi slabije topivosti u krvi, za razliku od dušika koji se inače stavlja u ronilačke boce). U manjim količinama se helij zbog svojih neobičnih ekstremnih svojstava upotrebljava za postizanje niskih temperatura, za plinske termometre, za punjenje neonskih lampi te za razrjeđivanje zapaljivih anestetika u medicini.
Opća encikopedija (1977) 3. izdanje (osam svezaka). Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb. |
||||||||||||||||||||