|
|
Amorfan smeđi prah ili teško taljivi kristali vrlo velike tvrdoće (9,5 po Mohsovoj ljestvici). U prirodi se nalazi još kao boratna kiselina, boraks, boracit, kolemanit i u još nekim mineralima; najveća su nalazišta u Kaliforniji. Elementarni bor se dobiva redukcijom bor klorida ili oksida; dodaje se nekim legurama radi povećanja čvrstoće. U spojevima je trovalentan. Boratna (borna) kiselina, H3BO3, bijeli kristali karakterističnog masnog opipa, dobiva se u Toskani kondenziranjem vulkanske pare koja izlazi iz zemlje, ili iz boraksa i nitratne kiseline; u medicini služi kao blagi antiseptik u vodenoj otopini (borna voda), u mastima (bovazelin), antiseptičkim zavojima i dr. Žarenjem prelazi u oksid B2O3.
Najvažniji je spoj bora natrij-tetraborat (boraks), Na2B4O7 x 10H2O; postoji kao mineral u prirodi a dobiva se i iz nekih drugih minerala bora; poznat je već od starih vremena; služi za dobivanje gotovo svih drugih spojeva bora, za proizvodnju optičkog i tvrdog (borosilikatnog) stakla, za glazure, kao taljivo pri lemljenju, u kozmetici i u medicini kao antiseptik. Spojevi bora s vodikom (borani) jesu plinovite, tekuće ili kristalne supstancije vrlo neugodna mirisa, kiselog karaktera i vrlo otrovni; lako se oksidiraju. Opća encikopedija (1977) 3. izdanje (osam svezaka). Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb. |
||||||||||||||||||||