|
|
Otkriven 1817. u petalitu (J. A. Arfwedson). U elementarnom stanju mekan, žilav, metal srebrno-bijele boje, u mnogome sličan natriju; na vlažnom zraku pokriva se (sporije nego ostali alkalijski metali) isprva žućkastom, a onda sivom prevlakom hidroksida. Litij se nalazi u dvadesetak minerala (osobito u kiselom eruptivnom stijenju kao pratilac natrija), u nekim mineralnim vodama, u pepelu nekih biljaka (npr. duhana) i drugdje u prirodi. Najvažniji su minerali litija alumosilikati spodumen (trifan), lepidolit (litijski tinjac) i petalit (kastor), pa fluorofosfat ambligonit. Najbogatija su nalazišta litijskih ruda u Kanadi. Metalni se litij proizvodi elektrolizom eutektičke smjese litij-klorida i drugih alkalijskih soli; služi kao sastojak nekih legura, kao dodatak nekim legurama aluminija i magnezija, za proizvodnju metalo-organskih spojeva koji se upotrebljavaju u organskoj sintezi, kao katalizator u proizvodnji umjetnog kaučuka, za neke djelove televizorskih cijevi, za suhe galvanske elemente.
Od spojeva litija tehnički su važni litij-karbonat (Li2CO2) koji služi za proizvodnju drugih spojeva litija, u keramici i proizvodnji stakla, u medicini, kao lijek protiv uloga i reumatizma zglobova. Za ovo posljednje danas se upotrebljava također litij citrat ili salicilat; litij-klorid (LiCl), otrovna higroskopna sol, i litij-fluorid (LiF), u vodi netopiv, služe kao sastojci praška za zavarivanje aluminija, a klorid i za sušenje plinova; litij-hidrid (LiH) razvija s vodom vodik pa se upotrebljava za punjenje balona; litij-nitrat (LiNO3) služi za crvene rakete u pirotehnici i kao raketno gorivo jer na jedinicu težine sadržava maksimalnu količinu kisika; litij-hidroksid (LiOH) upotrebljava se u akumulatorima, fotografskim razvijačima i u proizvodnji posebnih maziva; litij-stearat (C17H35COOLi) služi i kao stabilizator za polivinilklorid, za maziva i u industriji olovaka; litij-bromid (LiBr x H2O), higroskopna sol, služi u medicini kao sedativ, u uređajima za klimatizaciju kao rashladno sredstvo.
Opća encikopedija (1977) 3. izdanje (osam svezaka). Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb. |
||||||||||||||||||||