|
|
Holmij je kemijski element iz skupine lantanida. Apsorpcijske vrpce spektra holmija primijetili su Delafontaine i J. C. Soret 1878. g., a sam element izolirao je P. T. Cleve godinu dana kasnije istražujući erbijeve zemlje. Ime je dobio po latinskom imenu Cleveovog rodnog grada Stockholma (Holmia). U prirodi se nalazi u mineralima rijetkih zemalja, a najviše u gadolinitu i monacitu (~ 0,05%) te u apatitu i ksenotimu.
Sveukupna zastupljenost holmija u Zemljinoj kori iznosi 1,2 ppm. Čist metal holmija je srebrnosivog sjaja, mekan i savitljiv. Ima gustu heksagonsku kristalnu rešetku. Posjeduje posebna magnetska svojstva stvarajući tzv. "bublle" (kapljičaste, mjehuričaste) magnetske domene. Pri sobnoj temperaturi i vlažnom zraku je stabilan, ali povećanjem temperature oksidira se i brzo gubi sjaj. Slabo je toksičan. Opća encikopedija (1977) 3. izdanje (osam svezaka). Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb. |
||||||||||||||||||||