Dobivanje osmija:
Osmij se dobiva odvajanjem i pročišćavanjem iz anodnog mulja koji nastaje elektrolitskom rafinacijom bakra. Anodni mulj estrahira se otapanjem u vrućoj zlatotopci pri čemu se otapaju zlato, paladij i platina, a osmij i ostali platinski metali ostaju neotopljeni. Dobivena neotopljena smjesa tali se s olovovim(II)-oksidom uz dodatak ugljena i vode pri čemu se svi metali u smjesi otope u elementarnom olovu praveći leguru. Dio legure se otapa u dušičnoj kiselini (gdje se otope olova i srebro), a osmij, iridij, rutenij i rodij ostaju neotopljeni. Preostala smjesa se tali s kalijevim hidrogensulfatom (KHSO4) kako bi se izdvojio nastali topljivi kalijev rodijev(III)-sulfat. Ostatak nakon taljenja koji sadrži Os, Ir i Ru tali se sa smjesom KOH + KNO3 pri čemu se osmij i rutenij oksidiraju do topljivog osmata(VI) odnosno rutenata(VI), a iridij prelazi u netopljivi oksid IrO2:
Os + 2KOH + 3KNO3 <-> K2OsO4 + 3KNO2 + H2O
Zakiseljavanjem i zagrijavanjem otopine osmat ioni lako se oksidiraju u osmijev(VIII)-oksid koji se ukloni destilacijom, a zatim se hlađenjem iskristalizira:
2OsO4^2- + O2 + 2H2O <-> 2OSO4 + 4OH-
Čvrsti OsO4 lako se reducira u čist metal jednim od mnogih reducensa.
Svojstva i upotreba osmija:
Osmij je sivo-modar, krhak i vrlo tvrd metal (čak i pri visokim temperaturama) guste heksagonske kristalne rešetke. Od svih elemenata ima najveću gustoću. Odlikuje se visokim talištem (koje je najviše od svih platinskih metala) i niskim tlakom vlastitih para. Iako je vrlo otporan, u praškastom ili spužvastom obliku osmij već pri sobnoj temperaturi lagano oksidira stvarajući hlapljive okside OsO3 i OsO4 od kojih je drugi toksičan. Osmij se lako otapa u vrućoj HNO3. S oksidirajućim alkalijskim talinama stvara u vodi topljive osmate, a s klorom kloride koji lako stvaraju kompleksne soli.
Neko vrijeme osmij se upotrebljavao za proizvodnju žarnih niti dok ga nije zamijenio volfram, a ponekad i tantal. Danas se upotrebljava uglavnom kao katalizator za reakciju vodika i kisika pri čemu nastaje voda te reakciju nastajanja amonijaka. Koristi se i za dobivanje vrlo tvrdih legura s iridijem, rutenijem i ostalim platinskim metalima koje se upotrebljavaju za izradu dijelova instrumenata, vršaka nalivpera i drugih sličnih elemenata.
Spojevi osmija:
Osmij u spojevima ima oksidacijske brojeve od 0 do +8, a stabilniji su oni s oksidacijskim brojem +4 i +6. Kemijski je najsličniji ruteniju, ali su mu oksidi i halogenidi viših oksidacijskih stanja stabilniji. Osmij(II) i osmij(III) spojevi stvaraju velik broj kompleksa u kojima su najčešći N-, P- i As-ligandi.
-Poznati su razni osmijevi halogenidi: OsCl2, OsCl3 i OsCl4 koji stvara kompleksne soli tipa M2(OsCl6), OsF5 i OsF6.
-osmijev(VIII)-oksid (OsO4) najvažniji je spoj osmija. Ima bezbojne, lako hlapljive kristale, a mirisne pare su jako otrovne. Već i koncentracija od 10^-7g/m3 u zraku može oštetiti pluća, kožu i oči. Reducira ga koncentrirana kloridna kiselina, a otapa se i u lužinama. Koristi se kao oksidacijsko sredstvo.
|