CINK, Zn  

OPĆENITO O ELEMENTU

Zincum	Zinc	Zinc	Cink	Zinco	Zink	Zink	Zinco	Cinc	Zink

Plavkasto-bijeli metal, da se kovati i valjati u tanke ploče, otapa se u kiselinama i jakim lužinama. U prirodi ga nema u elementarnom stanju. Dobiva se iz cinkovih ruda sulfida sfalerita i karbonata smitsonita. Ruda, redovito prethodno obogaćena, flotacijskim se prženjem provodi u oksid i onda se prerađuje destilacijom ili elektrolizom. Destilacija se provodi bez pristupa zraka uz dodatak ugljena u posudama od vatrostalnog materijala, tzv. mufolama, kojih ima po 200 i više u jednoj peći grijanoj generatorskim plinom. Cink-oksid reducira se ugljenom na cink, koji izlazi kao para i kondenzira se. Po drugom načinu proizvodnje pržena se ruda sustavno izlužuje sulfatnom kiselinom i dobivena se otopina nakon čišćenja podvrgne elektrolizi. Cink služi kao lim u građevinarstvu i za izradu raznih posuda (kante, kablovi, kade), za krovne cijevi i ploče za pokrivanje zgrada, za galvaniziranje željeznih i čeličnih proizvoda radi zaštite od korozije, za stvaranje legura (mjed, alpaka) i u industriji boja. Najveći su svjetski proizvođači cinka SAD, Rusija, Kanada, Australija, Meksiko, Peru i Japan. Godišnja svjetska proizvodnja cinka.

Slika 1. - Ova slika je preuzeta sa 
www.chemsoc.org stranice. Prikazuje
Cink u elementarnom stanju.

Spojevi cinka: upotrebljavaju se u tehnici i medicini. Najvažniji su od njih: cink-oksid (ZnO), cinkovo bjelilo; dobiva se sagorijevanjem elementarnog cinka, a služi kao bijela boja te za izradu flastera, sapuna, pudera i masti, zatim za proizvodnju raznih soli cinka. Cink-sulfid (ZnS), dobiva se taloženjem otopine cink-sulfata topljivim sulfitima. Služi kao kao sastojina boje litopon. ZnSO4 x 7H2O, bijela galica, nastaje pri otapanju cinka ili cink oksida u sulfatnoj kiselini; upotrebljava se najviše za pravljenje bijele boje litopon i drugih mineralnih boja te mnogih cinkovih soli, za elektrolitsko cinčanje i pomjeđivanje, u proizvodnji boja kao močilo, za impregniranje drveta, kao andstrigens u medicini i dr. Cink klorid (ZnCl2), vrlo higroskopna sol, dobija se grijanjem cinka u struji klora; upotrebljava se u textilnoj industriji, kod cinčanja željeza u bojadisrstvu, u galvanskim elementima i dr.

Opća encikopedija (1977) 3. izdanje (osam svezaka). Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb.

 CINK, Zn