Početna za: IRIDIJ, Ir  

SPOJEVI, DOBIVANJE I UPORABA

Dobivanje iridija:

Kao i ostali metali platinske skupine, iridij se dobiva iz anodnog mulja nastalog elektrolitičkom rafinacijom bakra i iz nehlapljivih ostataka kod dobivanja nikla Mondovim postupkom.

Postupak dobivanja sastoji se od pripreme i koncentriranja sirovina gravitacijskom separacijom na bazi različitih gustoća platinskih metala (gustoća lakih platinskih metala - rutenija, rodija i paladija - iznosi oko 12 g/cm^3, a teških metala - osmija, iridija i platine - veća je od 21 g/cm^3). Anodni mulj otapa se u vrućoj zlatotopci. Najprije se otope zlato, paladij i platina, a iridij i ostali teški platinski metali (Ru, Rh, Ag) ostaju neotopljeni. Ta se smjesa tali s olovnim(II)-oksidom uz dodatak ugljena i vode pri čemu se svi metali iz smjese otapaju stvarajući leguru. Ova legura otapa se u dušičnoj kiselini (HNO3) pri čemu se otope olovo i srebro, a iridij, rutenij i rodij ostaju neotopljeni. Nastali neotopljeni talog oksidacijski se tali s KHSO4 pri čemu se otopi i izdvoji rodij. Ostatak sadrži iridij, osmij i rutenij te se ponovno tali sa smjesom KOH + KNO3. Tu se iridij oksidira do netopljivog iridij(IV)-oksida, IrO2:

Ir + 2KNO3 <-> IrO2 + 2KNO2

Nastali IrO2 otapa se u klorvodičnoj kiselini dajući heksakloroiridat(IV)-ion koji se dodatkom amonijeva klorida taloži kao amonijev heksakloroiridat(IV):

IrO2 + 6H+ + 6CI- <-> 2H+ + [IrCl6]- + 2H2O

[IrCl6]^2- + 2NH4^+ <-> (NH4)2IrCl6

Termičkim razlaganjem ove kompleksne sol dobiva se elementarni iridij.


Svojstva i upotreba iridija:

Iridij je srebrnobijeli metal sa žućkastom nijansom. Vrlo je tvrd, ali krhak pa je vrlo nepogodan za klasične metode mehaničke obrade. Ima plošno centriranu kubičnu kristalnu rešetku. Kemijski je vrlo inertan i od svih metala najotporniji je prema koroziji. Zagrijavanjem do oko 600°C nastaje tanak sloj iridijevog(IV)-oksida, IrO2, a pri višim temperaturama stvara hlapljiv iridijev(VI)-oksid, IrO3. Iridij je otporan prema svim kiselinama, zlatotopci i rastaljenim alkalnim metalima (natriju, kaliju i litiju) te bizmutu, osim ako nije u obliku finog praha. Na njega slabo djeluju i hidroksidi; NaOH, KOH te NaHCO3, ali snažno reagira s rastaljenim metalima: bakrom, cinkom, aluminijem i magnezijem. Da bi se iridij preveo u topljivi oblik, potrebno ga je taliti s alkalijama ili alkalnim nitratima uz dodatak oksidirajućih tvari. Jako je sklon stvaranju kompleksnih spojeva. S drugim metalima stvara legure koje su izvanredno inertne što otežava njihovu analizu i rafinaciju. Iridij se upotrebljava za izradu kemijskog laboratorijskog pribora (lončića za taljenje, zdjelica i sl.), za vrškove zlatnih pera te za kontakte električnih sklopki. Najvažniju primjenu ima kao legirajući dodatak za povećanje tvrdoće platine i drugih metala. Legura koja sadrži 5% volframa upotrebljava se za izradu opruga izloženih visokim temperaturama, a od legure koja sadrži 90% Pt i 10% Ir izrađeni su "prametar", prva opće prihvaćena standardna jedinica mjere za dužinu i "prakilogram" koji je i danas važeći standard za masu. Obje pramjere čuvaju se u trezoru Međunarodnog ureda za mjere i utege u Sevresu pokraj 
Pariza.


Spojevi iridija:

Spojevi iridija imaju oksidacijske brojeve od -1 do +6. Spojevi oksidacijskog broja +4, +3 i + 1 su najvažniji, a sa stupnjem oksidacije +2 gotovo su beznačajni. Stanje +1, Ir(I), obično je u planarnim kompleksima s karbonilima i fosfinima kao ligandima. Spojevi Ir(VI) i Ir(V) jaki su oksidansi, a najstabilniji su spojevi oksidacijskog broja +3 i +4.

-Halogenidi iridija. Poznati su trihalogenidi IrF3 i IrCl3 (teško se pripremaju), a važniji su njihovi kompleksi kao natrijev heksakloroiridat voda 1/3(Na3(IrCl6) x 3H2O) i topljivi, vrlo stabilni kloropentaaminiridijev(III)-klorid [IrCl(NH3)5]Cl2. Iridijev(IV)-fluorid (IrF4) žuta je krutina koja već pri 44°C prelazi u viskoznu i slabo hlapljivu uljastu tekućinu koja s vodom hidrolizira. Vrelište joj je tek nešto više pri 53°C. Iridijev(IV)-klorid (IrCl4) teško se priprema u čistom stanju jer lako gubi klor. Iridijev(VI)-fluorid (IrF6) žuta je, lako hlapljiva i vrlo reaktivna tvar koja otapanjem u vodi daje hidroksid, Ir(OH)4 uz razvijanje kisika i ozona.

-oksidi iridija su iridijev(III)-oksid (Ir2O3), koji se dobiva taljenjem kalijevog heksakloroiridata(III) (K3IrCl6) kalijevim hidroksidom (KOH) pri 600°C i iridijev(IV)-oksid (IrO2) koji nastaje zagrijavnjem Ir(OH)4 u struji dušika pri 350°C.

 Početna za: IRIDIJ, Ir