Početna za: RENIJ, Re  

SPOJEVI, DOBIVANJE I UPORABA

Dobivanje renija:

Renij se za komercijalne potrebe, koje nisu velike, dobiva iz zaostalog praha kod žarenja molibdenita dobivenog preradom sulfatnih bakrovih ruda. Elementarni renij može se dobiti redukcijom amonijevog perrenata vodikom. Sveukupno je do danas u svijetu proizvedeno oko 3500 tona renija.


Svojstva i upotreba renija:

Renij je srebrnobijel, sjajan, veoma tvrd metal velike gustoće i vrlo visokog tališta (više točke taljenja imaju samo ugljik i volfram). Zagrijavanjem postaje rastezljiv pa se dade izvlačiti i valjati. Na zraku je stabilan. Ne otapa se u klorovodičnoj i fluorovodičnoj kiselini, ali se otapa u dušičnoj dajući perrenatnu kiselinu. Taljenjem s natrij-hidroksidom i nitratima renij stvara sol i renate (M2ReO4).

Prirodni renij smjesa je dvaju izotopa: jednog potpuno stabilnog izotopa 185Re i 187Re s vrlo dugim vremenom polu raspada (4,3 x 10^10g.), a poznato je još šesnaest prirodnih radioaktivnih izotopa. Laboratorijski je proizvedeno još dvadesetak radioaktivnih izotopa i izomera. Izomerno stanje izotopa 186m^Re ima za izomere izuzetno dugo vrijeme poluraspada od 2 x lO^5 g., dok ostali izotopi imaju kratko vrijeme poluraspada.

Renij se za metalurške potrebe obično priprema u praškastom obliku za sinter-postupke. U kompaktne forme prah se sinterira u vakuumu ili atmosferi vodika. Koristi se kao dodatak specijalnim legurma na bazi volframa i molibdena.

Renij se upotrebljava za izradu posebnih dijelova različitih instrumenata (zbog visokotemperaturne postojanosti i otpornosti na habanje), te za izradu električnih kontakata i termoparova. Kombinacija Pt/Re - Pt/Rh može se koristiti do temperature 900°C, a kombinacija Re-W do 2200°C. Zbog otpornosti na agresivne dušične, sumporne i fosforne sredine, koristi se kao katalizator u različitim reakcijama kao što su reakcije hidrogenacije, alkilacija i dealkilacija, hidrokrekiranju i disproporcioniranju olefina. Legura renija s molibdenom postaje supravodljiva pri 10 K. Renijeva žarna nit ugrađuje se u jake fotografske bljeskalice (flash-svjetiljke). Perrenatni ion i koriste se za taloženje kalija, jednovalentnih i kompleksnih iona.


Spojevi renija:

U spojevima renij može imati oksidacijski broj -1, +2, +3, +4, +5, +6 i +7. Spojevi s nižim oksidacijskim brojem manje su stabilniji od onih s višim. U najnižem stanju (-1) spojevi sadrže Re-Re veze.

-Renijevi halogenidi postoje ovisno o oksidacijskom broju. Jedini Re(VII)-halogenid je ReF7 koji je kristal narančaste boje s talištem pri 74°C. U stanju +6 postoji blijedožut heksafluorid ReF6 s talištem pri 48°C i tamnozelen heksaklorid ReCl6 s talištem pri 29°C. Renijev(VI)-fluorid (ReF6) veoma je hlapljiva tvar koja nastaje direktnim spajanjem elemenata pri 125°C. Vrlo je nestabilan i disproporcionira na renij(VII)- i renij(IV)-spojeve. Nagriza silicijev dioksid i staklo. Postoje svi renijevi(IV)-halogenidi (ReF4, ReBr4 ReCl4 i ReI4), a također i renijevi(III)-halogenidi. Renij(IV)-fluorid nastaje redukcijom ReF6 vodikom. Također postoje stabilni jodidi ReI2 i ReI.

-Renijevi oksidi su Re2O3, ReO2, Re2O5, ReO3 i Re2O7. Najstabilniji je Re2O7 koji nastaje izgaranjem renija (ili spaja) uz dovoljnu prisutnost zraka. Tali se pri 304°C, a može se destilirati bez raspada. Otapa se u vodi dajući perrenijevu kiselinu.

-Renijev(II)-sulfid (ReS) nastaje zagrijavanjem elemenata ili termičkim raspadom Re2S7.

-Renijevi oksihalogenidi (ReO3Br, ReOF5, ReO2F3, ReO3F i ReO3Cl) nastaju reakcijom renijevih halogenida s kisikom.

-Perrenijeva kiselina (HReO4) prilično je jaka kiselina. Otopina je bezbojna, a isparavanjem zaostane renijev(VII)-oksid, a da prethodno ne nastane bezvodna kiselina. Daje soli perrenate koji su slabija oksidacijska sredstva od permanganata.

 Početna za: RENIJ, Re