|
|
|
|
|
|
|
|
Molybdenum |
Molybdène |
Molybdenum |
Molibden |
Molibdeno |
Molibdeen |
Molybdän |
Molibdênio |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Molibdeno |
Molybden |
|
|
|
U elementarnom stanju molibden je
srebrnasto-siv, na zraku stalan metal relativne gustoće 10,3; pri grijanju tamnocrven, a iznad 600°C oksidira na oksid
MoO3. Otapa se u razrijeđenoj nitratnoj kiselini, u koncentriranoj sulfatnoj kiselini i zlatotopci. U tragovima ga ima u biljnim i životinjskim organizmima. Za život na zemlji veoma je važan jer baza katalitičkoga djelovanja
- biološka fiksacija dušika mikroorganizmima bez molibdena nije moguća; nedostatak molibdena u tlu izaziva k tomu deficitarna oboljenja kod mnogih viših biljaka.
Prisutnost molibdena važna je za održanje zdravlja zubi. Od molibdenskih su minerala najvažniji: molibdenit
(MoS2), vulfenit (PbMoO49, povelit [Ca(MoW)O4], molibdit (Fe2O3
x 3MoO3
x 7,5H2O). Metalni molibden dobiva se gotovo jedino iz molibdenita (molibdenskog sjajnika).
Slika 1. - Ova
slika je preuzeta sa
www.chemsoc.org stranice.
Prikazuje
Molibden u elementarnom stanju.
Nalazišta molibdenita s dovoljnim količinama i koncentracijama minerala rijetka su: 3/4 svjetske proizvodnje dolazi iz SAD, od toga opet 90% iz rudnika Climax (Colorado). Manje se količine dobivaju u Kanadi, Peruu, Australiji, Čileu, Rusiji, Kini, Norveškoj, Meksiku, djelomično kao nusprodukt pri prerađivanju bakrenih ruda. Molibdenske rude sadrže redovito prosječno oko
1%, molibdenita, a oplemenjivanjem se dobivaju koncentrati sa 75-85% MoS2. Iz koncentrata se dobiva, taljenjem u
električnoj peći, uz dodatak koksa, vapna i staroga željeza, legura molibdena i željeza, feromolibden. Prženjem sulfida dobiva se molibden-oksid koji, pročišćen i reduciran vodikom, daje čisti molibden u obliku praha. Najveći dio (oko 85%) proizvedenog molibdena upotrebljava se (uglavnom u obliku feromolibdena) za dobivanje legiranih molibdenskih konstrukcijskih čelika i kao dodatak
nehrđajućim i alatnim čelicima. Čisti molibden upotrebljava se za proizvodnju žarulja, elektronskih i rendgenskih cijevi,
električnih kontakata, otpornika posebnih električnih peći za veoma visoke temperature, za proizvodnju termoelemenata i u zubarstvu. U spojevima molibden može imati sve valencije od
2 do 6, a najstabilniji su spojevi šesterovalentnog molibdena. Najčešće se upotrebljava amonij-molibdat: u analitičkoj kemiji za određivanje fosfata i za proizvodnju molibdenskih pigmenata. Molibdenski spojevi također se upotrebljavaju kao maziva i kao katalizatori u kemijskoj industriji.
|