|
|
U elementarnom stanju sivkast, na svježim prerezima modrikasto-bijel, sjajan, mekan i mehanički slab metal relativne gustoće 11,33 - 11,36. Kovak je, lako se izvalja u vrlo tanke folije i ispreša (ekstrudira) u obliku cijevi; talište mu je nisko, 327,5°C; iz rastaljenog olova hlape i daleko ispod vrelišta (1750°C) znatne količine otrovnih olovnih para. Olovo se brzo otapa samo u nitratnoj i octenoj kiselini (koje daju topljive soli), fosfatna, kloridna i sulfatna kiselina tvore na površini olova tanak netopljiv sloj, koji ga štiti od daljnjeg nagrizanja. Olovo je otporno i prema kloru, fluoridnoj kiselini, sadri, vodovodnoj vodi, vlažnom zraku, sumpor-dioksidu, sumporovodiku i otopinama sulfata; neke organske kiseline, alkalne lužine, vapneni mort, cement i destilirana ili mekana voda polako ga nagrizaju. U Zemljinoj kori element olovo je rjeđe nego nikal ili volfram, ali se metalno olovo upotrebljavalo već 4000 PK jer se na pojedinim mjestima nalazi nagomilano u rudama iz kojih ga je lako dobiti. Vrlo često se pojavljuje u rudama zajedno s cinkom. Najvažnija je ruda olovni sjajnik, galenit, PbS. Radi dobivanja olova ruda se prži da prijeđe u oksid koji se onda reducira ugljenom. Sirovo se olovo rafinira oksidativnim taljenjem ili taljenjem s natrij-hidroksidom uz dodatak salitre. Iza željeza i cinka, olovo je najjeftiniji tehnički metal. Od njega se prave akumulatori, plaštevi i kablovi, električni osigurači, zaštitni oklopi protiv rendgenskih zraka, kemijski uređaji, crpke, cijevi, uređaji otporni protiv sumporne kiseline, alauna, korozivnih plinova i sl. Često se željezni aparati navarivanjem olovnog sloja samo iznutra zaštite (homogeno poolovljene). Od olova se prave ili se njime podstavljaju također posude za skladištenje i prijenos korozivnih kemikalija i plinova. Olovne folije i tube služe za ambalažu, olovne cijevi za vodovodne instalacije. Od olova se lijevaju i kipovi. Sačma se pravi od olova kojemu je dodano 0,2-1%, arsena, tiskarska slova od legura olova s antimonom i kositrom; olovna legura za ležajeve željezničkih vagona sadržava nešto kalcija, natrija i litija.
Spojevi olova: U svojim spojevima olovo je najčešće dvovalentno, u nekima je četverovalentno, a ima i spojeva u kojima je jednovalentno. U vodi su topljivi acetat i nitrat, ostali su spojevi netopljivi i često se dobivaju taloženjem pogodnom topljivom soli iz otopine nitrata ili acetata. Oksidi olova su anhidridi baza, ali olovo-dioksid može nastupati i kao anhidrid kiseline: tehnički važan oksid
Pb3O4, minij, crvena antikorozivna boja, olovo-plumbat,
Pb2PbO4.
Olovo(I)-oksid (PbO), olovna gleda, massicot, teški žuto-smeđi, žuti ili crveni
prah slabo topljiv u vodi, topljiv u nitratnoj octenoj i vrućoj kloridnoj kiselini, dobiva se oksidacijom olova i žarenjem olovo-hidroksida i karbonata; najvažniji spoj
olova, služi u proizvodnji akumulatora, za pravljenje olovnog stakla, firnisa, kitova, u keramici, u rafinaciji nafte, za dobivanje minija, sikativa.
Olovo(II)-oksid (PbO2), teški smeđi, u vodi i nitratnoj kiselini netopljiv prah, jako oksidacijsko sredstvo, upotrebljava se u smjesi s crvenim fosforom za plohe na kojima se pale žigice, zatim u pirotehnici, za elektrode i dr. Olovo-hidroksid,
Pb(OH)2, nastaje taloženjem otopine olovo-nitrata ili acetata kao želatinozni bijeli talog. Olovo-karbonat,
PbCO3, kao mineral ceruzit, bezbojni kristali topljivi u vodi; ako se njegova vodena suspenzija kuha uz uvođenje zraka, prelazi u bazični olovo-karbonat (olovno bjelilo). Olovo-nitrat,
PbNO3, bijeli kristalni prah ili veliki prozirni kristali, dobiva se otapanjem
olovo(I)-oksida, olovnog bjelila ili olovnih granalija u vrućoj razrijeđenoj nitratnoj kiselini; služi u bojadisarstvu i bojadisarskom štampanju pamuka, proizvodnji firnisa, kao kemijski reagens i za dobivanje drugih spojeva olova.
Olovo-sulfat (PbSO4), kao mineral anglezit, bijeli kristalni prah teško topljiv u vodi, lakše u koncentriranoj sulfatnoj kiselini i amonijačkoj otopini amonij-acetata, služi za otežavanje tekstila, za pravljenje firnisa, kao bijela boja. Olovo-acetat, olovni šećer
(CH3COO)2
x Pb3 x H2O, bijeli monoklinski kristali topljivi u vodi, daju otopinu slatka okusa, služe u iste svrhe kao i nitrat. Olovo-arsenat,
Pb3(AsO4)2, bijel, u vodi netopljiv prah, sredstvo protiv biljnih štetočina. Olovo-kromat je osnova kromnih boja. Olovo-stearat dodaje se gumi, služi kao sikativ za lakove i pri preradbi plastičnih masa.
Tetraetil-olovo (Pb(C2H5)4) je antidetonator. Olovo-trinitrorezorcinat, smeđi eksplozivni kristali, upotrebljavaju se kao inicijalni eksploziv.
Otrovanje olovom (saturnizam) može nastati kao (kronično) profesionalno oboljenje rudara, tipografa, limara, slikara i kemičara. Simptomi: upala sluznice usta, grčevi u trbuhu, zatvor stolice, bolovi u zglobovima; kasnije može nastati klijenut živaca (podlaktice, potkoljenice i moždanih), delirij, sljepoća. Liječenje: promjena zvanja, balneoterapija, kalij-jodid, BAL, kalcij. Opća encikopedija (1977) 3. izdanje (osam svezaka). Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb. |
||||||||||||||||||||